Jurica Pavičić je hrvatski romanopisac, scenarist, pisac kratkih priča i novinar. Literarni ugled stekao je svojim kratkim pričama te trilerima i kriminalističkim romanima u kojima miješa socijalnu analizu s mračnom vizijom ljudske prirode i kompleksnim moralnim situacijama. Dobitnik je više književnih nagrada. Njegov roman Crvena voda (2017.) dobio je nakon prijevoda na francuski 2021. nagrade Le Points i nagradu Grand Prix de la litterature policiere za najbolji europski kriminalistički roman.

U književnosti se javlja 1997. socijalnim trilerom Ovce od gipsa u kojem problematizira tematiku ratnog zločina u ambijentu ratnog Splita godine 1992. Taj će roman iduće godine biti nominiran za nacionalnu proznu nagradu Gjalski. Riječ je o prvom romanu u Hrvatskoj koji se dotakao politički osjetljive teme ratnih zločina koje su počinili Hrvati. Roman je imao znatan publicitet i izazvao politički skandal. Po romanu je snimljen film Svjedoci (2004., Vinko Brešan) koji je igrao u službenoj konkurenciji festivala u Berlinu i dobio ekumensku nagradu. Za scenarij tog filma Pavičić je na festivalu u Puli dobio nagradu za scenarij.

Kratke priče i eseji prevođeni su mu na engleski, francuski, njemački, ruski, talijanski, makedonski i bugarski. Roman Ovce od gipsa švicarski je časopis Facts proglasio trećom najboljom knjigom godine na njemačkom govornom području u kategoriji krimića i trilera.

Na predstavljanju koje će se održati 10. ožujka u 19 sati autor će s moderatoricom razgovarati o većem dijelu svojeg književnog opusa (Žigice, Mater Dolorosa, Žena s drugog kata, Prometejev sin, Ovce od gipsa, Crvena voda…).

Sutrašnje predavanje dipl. psih. Martine Špaček “Što uvijek koristi?” odgođeno je zbog bolesti predavačice. Novi termin zakazujemo za 4. ožujka.

Brzi način života i izloženost velikoj količini informacija u današnje vrijeme doprinosi
pojačanom doživljaju stresa i preopterećenosti kod brojnih ljudi.
Učenje učinkovitih strategija nošenja sa stresom ključno je za održavanje mentalnog zdravlja.
Kao što odvijač može služiti za različite popravke tako postoje i terapijski principi koji mogu biti korisni u suočavanju s različitim životnim izazovima.
Vještine koje nam pomažu umiriti se, povećati si motivaciju kada smo bezvoljni ili one korisne u rješavanju problema, mogu poboljšati emocionalno zdravlje i dobrobit bez obzira na konkretnu vrstu poteškoća s kojima se suočavamo. Na predavanju ćete imati priliku upoznati se s ovim vještinama i tako obogatiti svoju „kutijicu s alatima“ za jačanje vaše emocionalne otpornosti!

Zbog velikog interesa ponavljamo radionicu pletenja za početnike voditeljice Larise Adrić.
Broj mjesta je ograničen, prijaviti se možete na broj 812-045.
Sudionici trebaju ponijeti igle, vunu (kako je navedeno na plakatu) i dobro raspoloženje!

Mnoge znanstvene studije pokazale su velike dobrobiti koje pletenje ostavlja na mentalno zdravlje. Pletenje je meditativna praksa. Ruke su zauzete, glava oslobođena nepotrebnih misli, svijest je u stabilnom stanju ravnoteže. Ritmičko ponavljanje pokreta snižava otkucaje srca, spušta krvni tlak i izaziva stanje opuštenosti. Smiruje um i pomaže nakon stresnog dana.

Davor Domazet Lošo hrvatski je pisac i geopolitičar, vojni strateg i admiral u mirovini.
Autor je hrvatske povijesti, publicistike i politike. Njegova djela pružaju duboko analitičke uvide u ključne trenutke hrvatske povijesti, političke izazove i kulturne identitete.

U srijedu 29. siječnja 2025. u 18 sati u knjižnici će predstaviti svoju novu knjigu Uzvišena civilizacija ili Glagoljica – sidro hrvatskog identiteta.

Iako se od pronalaska Bašćanske ploče tvrdi da je ona darovnica, ona to nije, niti može biti. Da bi bila darovnica, po pravnom izričaju, otprilike bi počinjala ovako: „Ja kralj Zvonimir, milošću Božjom darujem zemlju livadu samostanu sv. Lucije…“. Budući da ona počinje: „Ja, u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, ja opat Držiha pisah to o ledini koju dade Zvonimir, kralj hrvatski, u svoje dane svetoj Luciji…“ i u kojoj se proklinju oni koji to osporavaju u slobodnom, oštrijem izričaju, može biti samo „optužnica“.
Po svemu sudeći Bašćanska je ploča namjerno napisana na glagoljici, a ne na latinskom pismu da bi pismenije pučanstvo koje je poznavalo glagoljicu, a ne i latinski, moglo pročitati i to što piše prenijeti ostalima koji nisu poznavali ni jedno pismo. U biti, ona je po današnjem izričaju bila „župna oglasna ploča“.