Klub čitatelja Fotelja

Voditeljica kluba Ivančica Jakobović Špoljar, knjižničarka i prof. hrvatskoga jezika, uvela je svoju vrijednu ekipu u Godinu čitanja! A evo kako je opisala prvo ovogodišnje druženje:Afonso Cruz za dobar početak godine! (susret Kluba u četvrtak, 21.1.)Već se dugo na Fotelji nismo ovako složili oko nekog autora i pričali o njegovim knjigama s osmijehom na licu kao što je to bilo s Afonsom.Ne možete ga čitati, a da uz pojedine odlomke ne zastanete na trenutak:„ Svijetu je potrebno da mu našminkamo oči, imamo tu dužnost. A ako svijet ne želi da mu našminkamo oči? Zavežemo ga za stolicu i mučimo ljepotom.“„ Drveće se hrani svjetlom, kaže moja majka. Vjerojatno ga halapljivo proždire jer ga na kraju dana više ne bude. Sve se zamrači.“„ Ptice jedu sjemenke. Ne razumijem zašto onda u njima ne izraste drveće.“„ Drugi nas čine živima, osobito oni koji nas vole.“Razmišlja o mnogim stvarima, laganim jezikom i jednostavnim, pitkim metaforama slojevito poima dubinu svijeta. Naglašava vjeru u ljude, u međusobno povjerenje, u toplinu odnosa, ističe važnost preplitanja naših života; pita se jesu li stvari predodređene, kako svojim ponašanjem utječemo na promjenu drugoga, odakle dolazi uzročnoposljedična veza naših akcija i dokuda ona seže; podudara li se prošlost s onime čega se sjećamo ili ju mi svojim sjećanjima mijenjamo; kako vidimo sebe (mi smo odraz pogleda drugih ljudi), plašimo li se vizualiziranja svojih emocija. Cruz piše pozitivno, optimističan je: priroda i umjetnost su bitni, i čovjek je bitan, i život je bitan i ima smisao koliko god težak i tragikomičan bio.O motivu kutije cipela moglo bi se pisati posebno (Ni svi kitovi ne lete). Ako dobijete zadatak u kutiju cipela smjestiti predmete koji su vam bitni i čine vaš život i koji će ostati nakon vaše smrti, što biste u tu kutiju spremili? Kako lik romana zaključuje: “Svijet je prevelik za kutiju cipela.“ Je li zaista prevelik, pitamo se.

Klub se posebno dojmila Knjiga godine u kojoj poetičnim, ilustriranim fragmentima, u obliku dnevnika, promatra prirodu tijekom četiri godišnja doba i zaokružuje svoj pogled na život iz perspektive djeteta. Ovdje moram citirati meni najdražeg pjesnika; rečenica primjenjiva i dobrodošla u svim djelovanjima i područjima, posebno u stvaranju, koje se Cruz sigurno drži: „Uvijek budi pjesnik, čak i u prozi.“ C. Baudelaire.Nadamo se da ćete i vi posegnuti za Cruzovim knjigama – provjerite u našem katalogu što nudimo: https://bit.ly/365EXos